Europska unija ambiciozno radi na ostvarenju svojih klimatskih ciljeva utvrđenih Pariškim sporazumom iz 2015. i daljnjim konferencijama u okviru svojeg europskog zelenog plana, čiji je cilj najkasnije do 2050. Europu učiniti klimatski neutralnim kontinentom. To je pravno obvezujući cilj zahvaljujući Europskom zakonu o klimi. Međutim, klimatske promjene svjetski su problem koji se ne zaustavlja na granicama našeg kontinenta, pa Europa ne može sama riješiti taj problem na svjetskoj razini, čak i ako može uvelike pomoći. Europska unija najveće je tržište na svijetu i zbog toga ima veliku međunarodnu moć. Nadalje, ima visokoobrazovano i kvalificirano stanovništvo te već ima veliko iskustvo s razvojnom pomoći diljem svijeta. U okviru strategije Global Gateway EU već ulaže milijune u razvojnu pomoć. Klima je i sektor strategije Global Gateway, pa bi se ona mogla proširiti kako bi obuhvatila još više svijeta. Stoga se u toj ideji Europska unija poziva da: —Izraditi zakonodavstvo koje je prihvatljivije za okoliš, čiji bi se učinak osjetio u cijelom svijetu zahvaljujući dominantnom položaju kao najvećem svjetskom tržištu. —Potrebom više kvalificirane radne snage i naprednog privatnog sektora kako bismo pomogli u ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi klimatskim promjenama diljem svijeta. —Promicati europske zelene industrije diljem svijeta. —Proširiti klimatski dio strategije Global Gateway. — Izraditi i promicati globalno korisnu strategiju kao što je europski zeleni plan za postizanje klimatskih ciljeva diljem svijeta. Kao jedan od najnaprednijih, najvećih, najbogatijih i aktivnih aktera na svijetu, Europska unija može imati budućnost kao međunarodni predvodnik u području klime. Budući da vjerujem da je budućnost Europe zelena, a budućnost zelene Europe.

Potrebno nam je smisleno sudjelovanje mladih u EU-u. Europski skup mladih mora biti besplatan događaj, a ne samo za privilegirane mlade koji mogu platiti troškove i treba imati dokument o politikama s preporukama koje je potrebno pratiti do sljedećeg EYE-a. Poslušajte naše glasove da djelujemo, a ne ljubazno!

U Europi imamo demografska pitanja i tražimo više laboratorija – bijelih ovratnika kao što su liječnici, inženjeri IT-a ili nastavnici, ali i plavi ovratnici kao što su vodoinstalateri, građevinski radnici ili električari. Istodobno, ljudi izvan Europe mogu promijeniti svoje živote i pokrenuti novo poglavlje u Europi zbog društveno-gospodarskih pitanja. Osmislimo program u kojem se ljudi mogu prijaviti za dolazak u Europu, učiti lokalni jezik i potrebnu struku u određenoj regiji. Recimo da palestinska žena iz kampa u Libanonu želi bolju budućnost i spremna je preseliti se u Švedsku, učiti švedski jezik i obrazovati se kako bi postala medicinska sestra. Država članica EU-a mogla bi imati kontrolirani popis takvih kandidata i omogućiti takvim kandidatima da dolaze u zemlju u kontroliranim okolnostima kako bi naučili jezik, naučili određenu potrebnu struku i popunili prazninu u zemlji. Time se mogu spriječiti valovi nekontrolirane migracije ljudi koji traže bolju budućnost jer bi sada mogli imati zakonitu priliku učiniti na ljudski način. Već imamo takozvanu „plavu kartu EU-a” koja bi se mogla proširiti!

EU bi trebao blisko surađivati s organizacijama kao što su ASEAN, Mercosur i Afrička unija kako bi promicao model EU-a u inozemstvu. Suradnjom s tim organizacijama regionalne suradnje EU može promicati ljudska prava, poslovanje, europski način života itd. Time bi se EU-u i njegovim saveznicima dao novi glas koji može biti neovisan o SAD-u ili Kini, ali ne i protiv njih. Takav novi utvrđeni utjecaj temeljio bi se na suradnji među zemljama koje predstavljaju njihove organizacije.

Volontiranje je nevjerojatan program koji je osmislio EU i koji mladima iz različitih zemalja u inozemstvu omogućuje da nauče više o tome što žele postati ili drugim temama koje zanimaju. Glavni je problem ovog programa to što su jednokratna prilika. Smatram da bi EU trebao više podupirati volontiranje. Osobe koje su završile dugoročno volontiranje sudjeluju u novom volontiranju te prvi put dijele prijedloge volontiranja i iskusnog volontera. Na taj će način ljudi više govoriti o tom programu i predstaviti ga mladima kako bi ga upoznali.

U vlastitom je interesu nacionalnih političara da budu odvojeni i tako maksimalno povećaju svoje koristi. S druge strane, u interesu je građana EU-a da budu državljani savezne države koja djeluje na koordiniran način. Nužno je da EU kao savezna država ne može imati vlastitu vanjsku politiku, vojsku ili državljanstvo. Postoji potreba za jedinstvenim državljanstvom, vojskom i vanjskom politikom, kao i za što većom koordinacijom u području odnosa između države i stanovnika. Uvođenje posrednog jezika (npr. engleskog), koji bi trebao biti obvezan za sve službene postupke uz jezike država članica, moglo bi biti sredstvo koordinacije u najvećoj mogućoj mjeri: uredi, policija, javne službe, sudovi itd. Vojska EU-a postala bi realistična opcija uz prisutnost neposrednog jezika. Prvi korak u tome reforma je obrazovanja, u kojem je učenicima potrebno osigurati najbolju moguću učinkovitost u poučavanju jezika posrednika. Ako se to dogodi, građanin koji dolazi iz kuta EU-a mogao bi se preseliti gotovo bez poteškoća, i u pogledu zapošljavanja i u socijalnom smislu, u državi članici u koju se preselio.

Europa je već kontinent na kojem ljudi bez obzira na njihovu kulturnu pozadinu mogu živjeti, studirati itd. Zašto ne proširujemo svoju kulturnu pozadinu kako bismo o ostatku svijeta podučavali naše vrijednosti i što je Europa zaista? Od Laponije do Siberije i od Mounta Olympusa do planine Everest. Erasmus+ trebao bi biti namijenjen svima!

Europska unija trebala bi provesti program bespovratnih sredstava i drugih oblika potpore sveučilištima i drugim istraživačkim organizacijama koje djeluju u državama članicama i koji su usmjereni na razvoj umjetne inteligencije za održivi razvoj i globalno blagostanje.

Platforma za inicijative pod vodstvom mladih: potrebna nam je platforma za podupiranje i promicanje inicijativa pod vodstvom mladih kojima se promiču europske vrijednosti i ciljevi, kao što su održivost, demokracija i socijalna pravda, koja može pomoći mladima da se osjećaju osnaženima i angažiranima u oblikovanju budućnosti EU-a unutar i izvan EU-a.

Danas se javni diskurs društvenih medija odvija uglavnom na platformama koje su pod kontrolom privatnih poduzeća usmjerenih na dobit, kao što su Facebook matično društvo Meta, Twitter ili ByteDance. Kada javne institucije komuniciraju putem tih kanala, te nedemokratske aktere dovode u pitanje prava digitalne komunikacije. Istodobno prisiljava građane da konzumiraju oglase kako bi dobili javne informacije. Treće, europski komunikacijski kanali postaju ovisni o američkim i kineskim poduzećima. Javna tijela stoga bi trebala pomoći u stvaranju održivih europskih komunikacijskih kanala primjenom otvorenih protokola (Matrix, Activiy Pub) i vlastite digitalne infrastrukture (u smislu Fediversea).

Od početka rata u Ukrajini i isporuke materijala postalo je očito kako zemlje poput Njemačke nemaju opremu i spremnost za rješavanje otvorenog sukoba s trećom zemljom. Zajedničke oružane snage EU-a mogle bi pomoći u snažnijem odgovoru na stvarne prijetnje našoj sigurnosti kao što su terorizam ili ruska prijetnja. Osim toga, smatram da bi odgovarajući propisi i stvaranje čvrstih institucija mogli potaknuti ta tijela tako da im se osiguraju odgovarajući materijali za njihovo redovno djelovanje. To će biti velik korak u povijesti Europske unije, ali vjerujem da europski draguljari koji dijele tu ideju moraju učiniti sve što je moguće kako bi se ta ideja ostvarila.

Važno je da EU zadrži svoju diplomatsku i stratešku strast. Budući da je rat u Ukrajini napredovao, smatram da ga EU nije zadržao. EU je sramotno slijedio politički program Sjedinjenih Američkih Država i ograničio vlastite interese. Tijekom sabotaže Sjevernog toka, strateške infrastrukture za cijeli EU, Unija nije dovoljno snažno reagirala, iako je bio jedan od najvažnijih izvora energije za EU. Umjesto da zauzima neutralan stav u ukrajinskom sukobu, EU trenutačno zauzima stajalište suodgovornosti koje je vrlo opasno za interese EU-a. Sve je učinjeno kako bismo što više razdvojili od Rusije, koja je služila samo interesima Sjedinjenih Američkih Država i Kine. EU bi trebao moći djelovati neovisnije od interesa drugih zemalja, posebno u vrijeme krize kao što je sada.

Sigurnost na granicama EU-a je, naravno, od ključne važnosti. Posebno na južnom Sredozemlju stanje na granicama neprihvatljivo je nestabilno.

Međutim, migranti i tražitelji azila nisu neprijatelj EU-a. Oni su jednostavno očajni ljudi koji pokušavaju ostvariti bolji život. Umjesto toga, potrebno je učiniti više kako bi se suzbio uspjeh krijumčarenja mafija u južnim susjedima EU-a.

To se može postići pojačanom diplomatskom i vojnom prisutnošću u tim područjima, ali to će se postići samo dosad. Mnogo bolje bilo bi poticati ulazak migranata u EU redovitim kanalima. EU bi migrantima trebao olakšati pristup državama članicama drugim sredstvima osim krijumčarenja.

Postupak azila trenutačno je dugotrajan i netransparentan. Trebalo bi ga ubrzati i učiniti transparentnijim. Pristup zakonitim migracijama mogao bi se poboljšati stvaranjem većeg broja migracijskih centara u zemljama podrijetla, čime bi se omogućio početak migracijskih putova bez potrebe za opasnim nezakonitim putovanjima.

Migranti bi trebali moći podnijeti zahtjev za vizu za pravo na rad, dobiti smještaj i ugovore o radu iz svojih zemalja podrijetla, a zatim se sigurno preseliti u EU. Zakonita migracija odgovor je na srčane slike sa Sredozemlja.

Za one koji su već u zemljama domaćinima trebalo bi optimizirati uvjete dok čekaju potvrdu statusa azila. Postupak azila također bi trebalo učiniti pristupačnijim, manje birokratskim i manje zastrašivajućim. Trebalo bi ukloniti svaku diskriminaciju u tim postupcima.

Masovna migracija stvara kaos: Europa ne može prihvatiti sve. EU i njegove države članice imaju vlastite probleme i trebali bi ih riješiti prije nego što pokušaju ublažiti posljedice stranih katastrofa.

Nevladine organizacije koje provode humanitarne operacije na Sredozemlju potkopavaju napore za smanjenje imigracije. Spašavanjem krijumčarenih migranata napuštenih na moru njihove aktivnosti narušavaju politike granica EU-a i pomažu krijumčarenim mafijama da nastave s nezakonitim aktivnostima. Oni stoga sami djeluju kao krijumčari.

EU bi to trebao prepoznati i prema njima strože postupati. Njihove brodove trebalo bi zaplijeniti ili uništiti kako bi se poslao jasan signal.

Jedna od glavnih opasnosti širenja lažnih vijesti jest da manipuliraju javnim mnijenjem i dovode do iskrivljavanja stvarnosti. Hashtagovi ili oznake na društvenim mrežama, na primjer, koji se temelje na nepouzdanim ili lažnim informacijama često dovode ljude u zabludu jer utječu na njihov način razmišljanja. Lažne vijesti i oznake prekomjerno su se upotrebljavale kao alat u političkim sukobima, među ostalim u okupaciji teritorija. Točnije, hashtag #CrimeaIsRussia, koja se upotrebljava kao alat ruske kampanje dezinformiranja, može se smatrati sredstvom hibridnog ratovanja. Problem je u tome što ako navedena oznaka ostane na internetu dugi niz godina, sljedeće generacije koje će na nju kliknuti mogu stvoriti lažni osjećaj stvarnosti o političkoj situaciji u krimskoj regiji.

Kao sljedeći korak EU mora raditi na ograničavanju lažnih i obmanjujućih oznaka i hashtagova na društvenim mrežama. Potrebno je da Europa pronađe odgovarajuće alate u tom smjeru kako bi zaštitila svoje vrijednosti, vladavinu prava i ljudska prava. 

 

Promatranje globalnih događaja u 2021. postaje jasno da Europska unija mora biti ujedinjena: važno je pripremiti se za buduće prijetnje i zadržati neovisnost od zemalja koje nisu članice EU-a. To bi se moglo postići uspostavom zajedničke vanjske politike koja bi pomogla u održavanju mira na kontinentu. To bi se moglo smatrati ključnim korakom za postizanje statusa potpune političke unije.

Zajednička vanjska politika omogućila bi EU-u da pokaže snagu i odlučnost prilikom susreta s državama u diplomatskim misijama. Time bi se također doprinijelo poboljšanju vanjske i unutarnje učinkovitosti; administrativni troškovi za konzulate ili veleposlanstva mogli bi se smanjiti, a odluke bi se mogle donositi pravodobno i učinkovito.

Nadalje, time bi se pomoglo u zaštiti interesa EU-a i njegovih građana diljem svijeta, uz stalno promicanje mira i slobode.

EU bi trebao uspostaviti obvezan transnacionalni program u kojem bi mogli sudjelovati svi mladi koji bi, nakon što navrše osamnaest godina, mogli sudjelovati u programima socijalne skrbi i projektima razvoja lokalne zajednice. To bi bio istinski transnacionalni program samo ako bi se njime građanima omogućilo da sele u druge zemlje, npr. kako bi sudjelovali u radnim kampovima ili volonterskim službama. Na taj bi se način mladi mogli međusobno sastati, graditi cjeloživotna prijateljstva, ali i podizati svijest o građanskoj dužnosti, europskom identitetu i solidarnosti. Program bi se stoga mogao nadovezati na postojeće programe kao što su Erasmus+ i Europske snage solidarnosti.

Erasmus+ trebao bi se dodatno unaprijediti na cjelovitiji i uključiviji način, primjerice većim uzimanjem u obzir financijskih pozadina.

Trebali bi postojati više mogućnosti za studente iz EU-a da studiraju i rade u inozemstvu, kao i kratka dokumentacija nakon programa Erasmus+ za sve sudionike kako bi razmjena kulture i iskustava bila dostupna svima. Razmjene u okviru programa Erasmus u središtu su „meke sile” EU-a i kao takve bi ih trebalo unaprijediti.

Nadalje, trebalo bi staviti na raspolaganje bolje financirane stipendije, posebno za one iz zemalja Istočnog partnerstva. Trebalo bi postojati i više prilika za razmjenu između zemalja EU-a i zemalja Istočnog partnerstva (Armenija, Azerbajdžan, Gruzija, Moldova i Ukrajina).

To bi, na primjer, mogla biti „regionalna putovanja u okviru razmjene” tijekom kojih mladi dolaze jedni drugima kako bi bolje povezali regije i promicali kulturnu razmjenu.

Unija bi, kao blok, trebala produbiti svoje veze sa zemljama u razvoju. Ulaganjima, financiranjem škola i ustanova koje promiču obrazovanje mladi bi imali koristi od veće kvalitete života, a istodobno bi se povećao globalni položaj Europske unije. Time bi se mladim učenicima omogućilo da nauče o temeljnim vrijednostima EU-a, kao što su demokracija, rodna ravnopravnost i poštovanje ljudskih prava, te bi im se možda olakšao nastavak njihova profesionalnog putovanja u državama članicama Unije.

EU bi trebao imati integriranu, ali decentraliziranu i visoko učinkovitu energetsku mrežu. Decentralizirana struktura čini opskrbu električnom energijom manje osjetljivom na potencijalne rizike i smanjuje potrebu za centraliziranim elektranama (nuklearnim elektranama, bioplinom itd.).

Na primjer, višak fotonaponske energije proizvedene u Španjolskoj mogao bi se zatim skladištiti u reverzibilnim hidroelektranama u Norveškoj koje će se potrošiti noću u Poljskoj.

Kako bi se proširilo iskustvo i najbolje prakse EU-a u području obrazovanja, kulture, mladih i sporta, bilo bi važno uspostaviti centre EU-a za mlade u zemljama Istočnog partnerstva. Mladima iz tih zemalja bilo bi korisno da imaju mjesta na kojima se mogu sastati s predstavnicima EU-a, naučiti o najboljim praksama u obrazovanju, kulturi i sportu te provesti inicijative pod okriljem takve platforme.

Države članice ponekad šalju plastiku koja je spremna za recikliranje u zemlje izvan Europe. Europska unija mora osigurati da se to ne dogodi. Europski građani trebali bi preuzeti odgovornost za svoj način života i sami zatvoriti krug.

Kad je riječ o lijekovima, medicinskoj opremi i povezanim potrepštinama, EU je previše ovisan o stranim zemljama. Kako bi postali neovisniji, potrebno je ojačati i subvencionirati lokalne lance opskrbe. Osim toga, EU mora biti svjestan mogućnosti izvanredne situacije za koju bi se, na primjer, mogao pripremiti stvaranjem lokalnih rezervnih zaliha za hitne slučajeve.

Uloga Europske unije u razvoju mira važna je i potrebno ju je ojačati: Osim što osuđuje one koji krše međunarodne zakone i ugovore, od velike je važnosti boriti se protiv mogućnosti globalnog rata. Jedan od načina na koji se to može postići jest osigurati da nijedna vojska ne smije posjedovati nuklearno oružje kao što su nuklearne bombe.

Regionalne organizacije stalno se osnivaju i imaju važnu ulogu u svjetskoj politici. To će utjecati na način na koji će se pregovarati o trgovinskim sporazumima i suradnji u području sigurnosti. Postoji mogućnost da se budući trgovinski sporazumi više neće sklapati na bilateralnoj razini među državama, nego među regionalnim organizacijama. Trenutačne diplomatske strukture ne mogu riješiti to pitanje.

Stoga bi Europska unija trebala iskoristiti svoje diplomatsko stručno znanje kako bi pokrenula stvaranje Unije regionalnih organizacija na međunarodnoj razini. Time bi se ne samo pokazala autonomija, već bi se naglasila snaga Unije i potvrdilo da smo zajedno jači od samih.

Promatranje globalnih događaja u 2021. postalo je jasno da Unija treba biti ujedinjena: važno je pripremiti se na moguće prijetnje i zadržati neovisnost od država koje nisu članice EU-a. To bi se moglo postići uspostavom zajedničke vanjske politike koja bi koristila Europi i pomogla u održavanju mira na kontinentu.

Zajednička vanjska politika omogućila bi EU-u da pokaže snagu i odlučnost prilikom susreta s državama u vezi s diplomatskim misijama. Time bi se pridonijelo i poboljšanju vanjske učinkovitosti jer bi se mogli smanjiti administrativni troškovi za konzulate ili veleposlanstva. To bi također moglo pomoći u zaštiti interesa EU-a i njegovih građana diljem svijeta, uz stalno promicanje mira i slobode.

Zajednička vojska pomogla bi u osiguravanju neovisnosti Europske unije, bila bi korisna u razdobljima rata i manje vjerojatna provokacija trećih zemalja. Zajednička vojska EU-a uštedjela bi resurse i novac koji bi se mogli ponovno uložiti u druge dijelove gospodarstva.

U okviru Bidenove administracije izgleda da je moguća veća suradnja između SAD-a i Europske unije. To bi se trebalo smatrati prilikom za jačanje njihova partnerstva i izgradnju duboke suradnje. Budući da je Biden zagovornik slobodne trgovine, područja suradnje trebala bi uključivati financijsku suradnju. Drugo područje trebalo bi biti djelovanje u području klime u kojem bi SAD i EU trebali poslužiti kao primjer drugima.

U kriznim i izvanrednim vremenima savezi i saveznici važniji su nego ikad prije zbog čega je ključno ići izvan granica Unije, jačati veze s SAD-om i poticati solidarnost.

Migracije u EU često su rezultat nedovoljne razvijenosti u drugim područjima. EU bi trebao učiniti više kako bi stvorio stabilno i sigurno gospodarsko i političko okruženje u regijama iz kojih migranti dolaze. Doprinos stvaranju sigurnih i uspješnih zemalja u drugim zemljama u najboljem je interesu i EU-a i trećih zemalja.

To se u nekim slučajevima može postići uklanjanjem gospodarskih veza između europskih zemalja i bivših kolonija koje ih sprečavaju u razvoju, posebno u pogledu prirodnih resursa. U drugima to zahtijeva posebne razvojne projekte. Ako je to slučaj, projekte bi trebalo pažljivo pratiti kako bi se osiguralo da se njima poboljšavaju životi i smanjuje poticaj za napuštanje, a ne financiranje korumpiranih čelnika.

Jedno od rješenja za smanjenje potrošnje crvenog mesa u Europi može biti kampanja zamjene tradicionalne stoke ostarogom, crvenim mesom koje se gotovo ne razlikuje od govedine, ali ekološki prihvatljivijim za proizvodnju. U skladu s time moramo više ulagati u alternative laboratorijskom mesu.

Međutim, bez obzira na to koliko bi se potrošačkih navika moglo promijeniti, ključno je i okončati eksternalizaciju proizvodnje mesa u neeuropske zemlje kao što je Brazil kako bi se zaštitili ključni ekosustavi kao što je Amazon.

Postoje brojni oblici transatlantske suradnje, ali potrebno je ojačati mogućnosti za mlade, kao i za srednjoškolske i sveučilišne studente. Stoga bi EU trebao razviti program mobilnosti kojim će se američkim studentima omogućiti da uče o kulturi različitih država članica EU-a, kulturnoj raznolikosti naroda i institucijskom sustavu.

Kako bi se poboljšale i ojačale veze između EU-a i SAD-a, trebalo bi stvoriti okvir za mogućnosti obrazovne razmjene. Time bi se mladima iz SAD-a i EU-a pružila prilika da dožive drugačiji način života putem stažiranja ili stažiranja, studijskih programa u inozemstvu ili drugih aktivnosti kulturne razmjene.

Stjecanje znanja odlučnih mladih u Europi i suradnja za bolju budućnost osigurat će da transatlantska suradnja ostane održiva i u budućnosti. Program bi stoga trebao biti otvoren učenicima srednjih škola i fakulteta iz Sjeverne Amerike. To bi, na primjer, moglo uključivati program u kojem sudionici žive s obitelji domaćinom u državi članici.

Studiranje u SAD-u skupo je i svi si ne mogu priuštiti iskustvo. Kako bi se povećala pristupačnost, dio postojećih sredstava iz programa Erasmus mogao bi se prenamijeniti za potporu europskim studentima koji sudjeluju u razmjeni u SAD-u.