EU bi trebao uspostaviti glazbeni i kulturni festival s glavnom temom uključivosti i scenom za migrante i manjine bilo koje vrste kako bi se stvorila scena za one koji nisu imali scenu te kako bi se poticala kulturna baština Europe i demokracija te kako bi se održala glazbena industrija.

Trebaju nam novinari predani kritičkom razmišljanju i informacijama, ali u svijetu kojem prijete lažne vijesti i umjetna inteligencija teško su. Moj je prijedlog da se EU uključi u to pitanje, zahtijevajući jasno zakonodavstvo i norme za ograničavanje i utvrđivanje upotrebe umjetne inteligencije u medijskim kućama.

Razumjeti, prihvatiti i promicati kulturnu raznolikost u Europi. To bi imalo brojne koristi u pronalasku drugih kultura putem glazbe, umjetnosti, hrane i hobija.

U Grčkoj, a možda i u drugim državama članicama EU-a, studentima koji su završili studij iz umjetničkih škola (drama, glazba i škole) trenutačno se ne dodjeljuju srednjoškolske diplome, a njihovo se obrazovanje ne regonira kao visoko obrazovanje. To je pogrešno i trebalo bi ga promijeniti. To kasnije može dovesti do smanjenja zarade pod izlikom da „rad nije pravno osposobljen”. Ne bi li umjetničke škole trebale biti priznate zbog njihova doprinosa kulturnom obrazovanju u zemlji niti bi se prema njima slično postupalo u svim državama članicama EU-a?

Model umjetne inteligencije koji se može suprotstavljati na svim jezicima EU-a mogao bi potaknuti razumijevanje i omogućiti prekograničnu komunikaciju.

Clickbait, obmanjujuće naslove i lažne vijesti nepoželjni su proizvodi današnjih društvenih mreža i trenutačni pristup informacijama zahvaljujući internetu. Medijski poticaji za novinarstvo su u nezadovoljavajućem položaju, a prekršen je kodeks ponašanja medija – sve to zbog potrebe da mediji prikupljaju prihode od oglasa klikom na obmanjujuće naslove kako bi se sadržaj viralizirao upotrebom kruženog sadržaja te zbog smanjenja broja provjera činjenica i prikupljanja izvora zbog pritisaka da se pruži „skop”. Kako bi se to izbjeglo, potreban nam je mehanizam kojim bi se medijskim kućama omogućilo da budu tuženi na temelju nepravilne prakse u svojim izvješćima o određenim informativnim člancima ili emisijama. To bi trebalo učiniti u skladu s fleksibilnim, ali jasnim skupom pravila za novinare. Određeni medijski žiri trebao bi ocijeniti označene informativne medije s dovoljno vremena za procjenu sadržaja, upotrebe jezika, izvora i njegova utjecaja na društvo. Nakon procjene može na određeno vrijeme utjecati na reputaciju novina i imati određenu vrijednost. Tom će se naknadom promijeniti prosječni reputacijski rezultat prodajnog mjesta za razdoblje koje je utvrdio ocjenjivački sud. Prosječna reputacija novinskih kuća mora biti vidljiva na njihovim internetskim stranicama i u svim vijestima koje proizvedu te bi mogla poslužiti kao parametar u algoritmu društvenih medija kako bi se ograničilo širenje nevjerodostojnih mreža u društvenim medijima. Na taj će način medijska poduzeća imati poticaj da zaštite svoje ugledne rezultate koji se bave dobrim novinarstvom te će javnosti dati veću kontrolu i više vremena za procjenu lažnih vijesti kojima se stvara cijena povjerenja javnosti u ponašanje koje obmanjuje i pogrešno informira javnost na transparentniji i odgovorniji način.

Europska unija trebala bi provesti program bespovratnih sredstava i drugih oblika potpore sveučilištima i drugim istraživačkim organizacijama koje djeluju u državama članicama i koji su usmjereni na razvoj umjetne inteligencije za održivi razvoj i globalno blagostanje.

Danas se javni diskurs društvenih medija odvija uglavnom na platformama koje su pod kontrolom privatnih poduzeća usmjerenih na dobit, kao što su Facebook matično društvo Meta, Twitter ili ByteDance. Kada javne institucije komuniciraju putem tih kanala, te nedemokratske aktere dovode u pitanje prava digitalne komunikacije. Istodobno prisiljava građane da konzumiraju oglase kako bi dobili javne informacije. Treće, europski komunikacijski kanali postaju ovisni o američkim i kineskim poduzećima. Javna tijela stoga bi trebala pomoći u stvaranju održivih europskih komunikacijskih kanala primjenom otvorenih protokola (Matrix, Activiy Pub) i vlastite digitalne infrastrukture (u smislu Fediversea).

Kad god netko uđe na stranicu s vijestima, trebalo bi upozoriti na to što mislite pri čitanju na internetskoj stranici. To bi se trebalo primjenjivati na sve informativne stranice u kojima nisu izričito navedeni svi njihovi izvori informacija. Ako stranica s vijestima ne pruža sve svoje izvore, automatski će se smatrati „nepouzdanim”.  Na taj će se način stranice s vijestima poticati na razmjenu svih svojih izvora informacija, čime će se suzbijati dezinformacije.

Sloboda govora vrlo je važna, ali vijesti, stranice i konglomerati (s više od tisuća i milijuna pratitelja) moraju biti odgovorniji za poštovanje pravila, a ne za širenje dezinformacija.

EU bi trebao raditi na zajedničkom okviru za priznavanje i stvarno promicanje digitalnih prava kao ljudskih prava; to bi trebalo uključivati jednak pristup internetu u svim europskim regijama i za sve europske građane kako bi se premostio digitalni jaz.

S Ujedinjenom Kraljevinom izvan EU-a vrijeme je da predložimo novi zajednički jezik, možda francuski, njemački ili talijanski. Taj bi jezik trebao biti temelj za sve gospodarske i socijalne aktivnosti u EU-u te bi se trebao podučavati u svim državama članicama.

Esperanto bi također trebalo smatrati europskim jezikom. Lako je učiti, a njegov racionalan dizajn olakšava polazniku razgovor u roku od samo nekoliko mjeseci. To je i neutralan jezik koji ne pripada ni jednoj zemlji ni ljudima. Time će jezik postati pristupačniji većem broju ljudi.

Prema Grinovu izvješću procjenjuje se da se u EU-u godišnje gubi 25 milijardi EUR jer turisti radije putuju u zemlje engleskog govornog područja kao što su Ujedinjena Kraljevina i Sjedinjene Američke Države.

 

Jedna od glavnih opasnosti širenja lažnih vijesti jest da manipuliraju javnim mnijenjem i dovode do iskrivljavanja stvarnosti. Hashtagovi ili oznake na društvenim mrežama, na primjer, koji se temelje na nepouzdanim ili lažnim informacijama često dovode ljude u zabludu jer utječu na njihov način razmišljanja. Lažne vijesti i oznake prekomjerno su se upotrebljavale kao alat u političkim sukobima, među ostalim u okupaciji teritorija. Točnije, hashtag #CrimeaIsRussia, koja se upotrebljava kao alat ruske kampanje dezinformiranja, može se smatrati sredstvom hibridnog ratovanja. Problem je u tome što ako navedena oznaka ostane na internetu dugi niz godina, sljedeće generacije koje će na nju kliknuti mogu stvoriti lažni osjećaj stvarnosti o političkoj situaciji u krimskoj regiji.

Kao sljedeći korak EU mora raditi na ograničavanju lažnih i obmanjujućih oznaka i hashtagova na društvenim mrežama. Potrebno je da Europa pronađe odgovarajuće alate u tom smjeru kako bi zaštitila svoje vrijednosti, vladavinu prava i ljudska prava. 

 

Djeca se suočavaju s brojnim opasnostima na internetu, uključujući zlostavljanje na internetu i curenje osjetljivih podataka kao što su seksualno eksplicitne slike. Kako bi se zaštitila djeca, dob korisnika koji izrađuju profile na platformama društvenih medija trebalo bi provjeriti s pomoću identifikacijske isprave koju izdaje vlada.

Svakom mladom Europljaninu nakon navršenih 18 godina trebali bismo osigurati besplatne propusnice Interrail. Time bi im se omogućilo da iskuse Europu i europska putovanja. Time bi se mogućnost putovanja u inozemstvo proširila na mlade u nepovoljnom položaju koji si ne mogu priuštiti putovanje u inozemstvo.

Europski građani trebali bi bolje razumjeti kako EU funkcionira i koje su koristi od toga da budu građani EU-a.

Ljude iz cijelog EU-a, posebno u predgrađima, trebalo bi okupiti kao Europljane. Iako je ljubazno pripadati određenoj kulturi, identitetu ili nacionalnosti, moramo se prisjetiti i onoga što nas povezuje. 

Europljanima od rane dobi treba prenijeti pouke o demokraciji i europskim vrijednostima, a ljude bi trebalo podsjetiti na njihovglas i dužnost glasanja. Primjerice, učenike i studente trebalo bi podučavati o vladavini prava, jednom od ključnih stupova naše demokracije. Također je potrebno primijeniti različite vrste i oblike obrazovanja ovisno o dobnoj skupini.

Učenike bi također trebalo podučavati o europskoj povijesti i različitim kulturama EU-a, posebno o kulturama onih koji su geografski udaljeniji od njih. To će EU učiniti snažnijim i samostalnijim te osigurati da učenici budu svjesniji važnosti EU-a u vlastitom životu i mogućnostima koje im nudi. 

Nadalje,mladima bi trebalo omogućiti da posjećuju institucije EU-a kao što je Europski parlament kako bi mogli iz prve ruke steći uvid u funkcioniranje EU-a. To donosi dodatnu korist od zbližavanja mladih. Također bismo trebali informirati građane o prednostima EU-a u borbi protiv manipulacije drugih sila.

Praćenje sadržaja na društvenim mrežama postalo je važan element u jamčenju sigurnosti građana na internetu. Tijekom pandemije bolesti COVID-19 tehnologije za praćenje sadržaja upotrebljavale su se za automatsko utvrđivanje objava o virusu ili cjepivima, čime se čitatelje potiče da posjećuju službeni izvor kako bi saznali više o toj temi.

Na temelju tog iskustva tehnologija kojom se automatski identificiraju teme objava na društvenim mrežama mogla bi se upotrijebiti za utvrđivanje govora mržnje usmjerenog prema manjinama.

Europski parlament osigurava demokratsku osnovu Europske unije i stoga je važna institucija. Međutim, trebalo bi je reformirati kako bi se ostvario njezin puni potencijal.

Načini za to mogli bi uključivati:

• Parlament bi državama članicama trebao ponuditi mogućnost korištenja izbornih jedinica s jednim članom za nacionalne manjine, bez dopuštanja (de facto) sustava „prvi put” u slučajevima vrlo malih izbornih jedinica.
• Trebao bi imati pravo inicijative za predlaganje novog zakonodavstva. Prijedloge bi trebao moći predložiti klub zastupnika, odbor ili skupina zastupnika koji predstavljaju najmanje 5 % Parlamenta.
• Trebao bi i dalje imati stalne i privremene odbore s naglaskom na određenim političkim područjima. Sastav odbora trebao bi i dalje odražavati politički sastav Parlamenta.
• Trebao bi prijeći u jedinstveni parlament u Bruxellesu kako bi se uštedjeli administrativni troškovi.
• Trebao bi raditi na promicanju rodne ravnopravnosti, npr. uspostavom sustava zamjene roditeljskog dopusta u Europskom parlamentu, koji bi bio dostupan svim roditeljima.

Umjesto da se usredotočimo na ljudski utjecaj na klimatske promjene, trebali bismo promicati ideju procvata ljudi: To znači da trebamo iskoristiti izvore energije koji su nam u svakom trenutku najkorisniji i zaustaviti optuživanje ljudi za uništenje našeg planeta. Ljudski utjecaj na okoliš ne bi se trebao smatrati moralnim ili nemoralnim jer je u konačnici neizbježan. Trebali bismo se brinuti o planetu, uzimajući pritom u obzir vlastitu sreću i blagostanje.

Znatan broj znanstvenih i društvenih istraživanja naglašava važnost spolnog odgoja na razini srednje škole. Mladim tinejdžerima potrebne su praktične i činjenične informacije.

U nekim su zajednicama pitanja povezana sa seksualnošću tabu, a ljudi o njima ne raspravljaju u domovima, školama i centrima. Zbog toga su tinejdžeri u opasnosti od spolno prenosivih infekcija, mentalnih bolesti i kroničnih zdravstvenih problema, kao i od diskriminacije LGBTQ i zlostavljanja u školama.

Jedan od izazova je nedostatak nastavnika koji posjeduju potrebno znanje i osposobljavanje za širenje odgovarajućih i točnih informacija o spolnom i reproduktivnom zdravlju. Dodatne prepreke uključuju protivljenje kulturnih i vjerskih vođa, kao i nepostojanje obrazovanja o spolnom i reproduktivnom zdravlju općenito, i na lokalnoj razini i na razini EU-a.

Ujednačimo se i nastavnicima pružimo ispravne informacije, uz potporu znanstvenika i zdravstvenih stručnjaka, kao polazište.

Potrebno je uložiti više napora u integraciju djece migranata u društvo. Djeca migranti sada moraju naučiti novi jezik istodobno slijedeći redoviti nastavni plan. To je neučinkovito.

Trebalo bi uvesti intenzivne tečajeve jezika kako bi djeca migranti naučila jezik svojeg novog doma prije nego što započnu s redovitim školskim programima.

Pandemija je razotkrila nedostatak prilika za međusobno povezivanje učenika. Trebalo bi uspostaviti internetsku platformu za umrežavanje putem koje učenici mogu komunicirati s kolegama u drugim zemljama EU-a. Mogli bi dijeliti svoju kulturu, jezik, tradiciju, učiti jedni od drugih, pronaći nove prijatelje i zabaviti se.

Potrebne su paneuropske inicijative koje okupljaju europske ljude u duhu i prijateljstvu. Na primjer, svakom bi se učeniku mogao dodijeliti virtualni europski prijatelj (VEF) iz druge države članice EU-a s kojom mogu virtualno komunicirati.

Građani će se složiti sa strogim politikama samo ako razumiju zašto su potrebne. Zbog toga EU treba financirati više projekata novinarstva u području klime: što je komunikacija imala veći učinak, to će stanovništvo biti obrazovanije. To će dovesti do većeg pritiska javnosti na poduzeća jer će ona biti odgovorna za njihov utjecaj na okoliš.

Budući da se mnogi umjetnici bore za osnovno sredstvo za preživljavanje, EU bi trebao utvrditi minimalnu plaću za one koji rade u umjetničkim zanimanjima.

Umjetnost je jedna od temeljnih vrijednosti i baštine Europe i sama nas čini europskom. Zapravo, mnogi naklonjeni simboli Europe su umjetnička djela. Stoga bi minimalna plaća za sva radna mjesta povezana s umjetnošću utrla put novom dobu umjetničkih produkcija i prepoznala umjetnost kao vrijedan doprinos društvu.

Europa ima bogatu povijest umjetnosti i kulture. Mnogi talentirani europski umjetnici nisu izloženi važnosti zbog dominantnog položaja američke kulture i nedostatka promicanja europske kulture.

Stoga bismo trebali osnovati agenciju posvećenu umjetnosti u EU-u. Ta bi agencija mogla pomoći u razvoju, podupiranju i promicanju ideja povezanih s umjetnošću, kao što su filmski/glazbeni/grafički i/ili drugi umjetnički festivali u Europi. Njime bi se mogle poduprijeti europske platforme za internetski prijenos poput Netflixa koje su uglavnom usmjerene na europske filmove i kulturu ili čak stvoriti paneuropska industrija zabave slična Hollywoodu.

EU treba ulagati u filmsku industriju jer zapošljava ne samo aktere i redatelje, nego i grafičke dizajnere, urednike zvuka, djelatnike CGI-ja i mnoge druge koji su obrazovani u kreativnim područjima.

Druge ideje mogle bi biti i sljedeće:

• osiguravati subvencije filmskim producentima,
• stavlja na tržište filmove i distribuira ih diljem EU-a i
• osnovati filmsku organizaciju EU-a s nagradom za europske neanglofone filmove.

Lokalne vlasti trebale bi bolje podupirati kulturne i kreativne industrije, uključujući sve njihove podsektore i predstavnike. Svi relevantni dionici u svakom gradu trebali bi zajednički osmisliti „akcijski plan i razvojnu strategiju CCI-ja” koji uključuje periodične vježbe kulturnog mapiranja kako bi se utvrdili lokalni resursi za potporu industriji. To treba učiniti uz sudjelovanje, potporu i koordinaciju relevantnih europskih, nacionalnih i lokalnih institucija.

Po uzoru na „Humans of New York” EU bi trebao pokrenuti kampanju „Ljudi: platforma na kojoj građani EU-a mogu dijeliti svoje osobne priče. To može pomoći u izgradnji veza i povećanju suosjećanja među ljudima iz različitih dijelova Unije.

EU bi trebao financirati i promicati paneuropske kulturne projekte kako bi pomogao ujediniti kontinent, posebno u cilju promicanja oporavka između istoka i zapada.

Pokazalo se da je program Erasmus+ najbolji način za stvaranje snažnih odnosa izvan nacionalnih granica, zbog čega moramo proširiti program ili stvoriti druge programe u skladu s istom idejom za cjelokupno stanovništvo.

Učenici srednjih škola, radnici i osobe s invaliditetom čine skupine kojima je teže pristupiti takvim programima. Također bi trebali moći razvijati svoje vještine u drugoj europskoj zemlji razmjenom s drugim Europljanima. Financiranjem tih akademskih i kulturnih programa vratit ćemo se najboljoj ideji Europe: kontinent sa snažnim kulturnim životom koji može stvoriti zajednički osjećaj pripadnosti zajednici izvan granica starih nacija. 

U vrijeme kada je nacionalizam u porastu, važno je doprijeti do drugih, a ne doprijeti do sve izoliranosti. To ne znači da je pogrešno izraziti vaš nacionalni identitet i s njim povezane tradicije. Umjesto toga, to znači da moramo bolje komunicirati, upoznati se s drugim kulturama i učiti o tradicijama i povijesti drugih.

Često živimo u multikulturnom okruženju, no relativno malo ljudi govori o kulturama podrijetla svojih sugrađana. Jedan od mogućih načina pristupa drugim kulturama je jezični tečajevi. Jezici su, naravno, vrlo dobar način za bolje razumijevanje drugih kultura: Međutim, oni se trenutačno više usredotočuju na učenje jezika. Ako bi se više usredotočili i na podučavanje kulturnih aspekata, moglo bi se stvoriti bolje multikulturno okruženje.