Europska unija ambiciozno radi na ostvarenju svojih klimatskih ciljeva utvrđenih Pariškim sporazumom iz 2015. i daljnjim konferencijama u okviru svojeg europskog zelenog plana, čiji je cilj najkasnije do 2050. Europu učiniti klimatski neutralnim kontinentom. To je pravno obvezujući cilj zahvaljujući Europskom zakonu o klimi. Međutim, klimatske promjene svjetski su problem koji se ne zaustavlja na granicama našeg kontinenta, pa Europa ne može sama riješiti taj problem na svjetskoj razini, čak i ako može uvelike pomoći. Europska unija najveće je tržište na svijetu i zbog toga ima veliku međunarodnu moć. Nadalje, ima visokoobrazovano i kvalificirano stanovništvo te već ima veliko iskustvo s razvojnom pomoći diljem svijeta. U okviru strategije Global Gateway EU već ulaže milijune u razvojnu pomoć. Klima je i sektor strategije Global Gateway, pa bi se ona mogla proširiti kako bi obuhvatila još više svijeta. Stoga se u toj ideji Europska unija poziva da: —Izraditi zakonodavstvo koje je prihvatljivije za okoliš, čiji bi se učinak osjetio u cijelom svijetu zahvaljujući dominantnom položaju kao najvećem svjetskom tržištu. —Potrebom više kvalificirane radne snage i naprednog privatnog sektora kako bismo pomogli u ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi klimatskim promjenama diljem svijeta. —Promicati europske zelene industrije diljem svijeta. —Proširiti klimatski dio strategije Global Gateway. — Izraditi i promicati globalno korisnu strategiju kao što je europski zeleni plan za postizanje klimatskih ciljeva diljem svijeta. Kao jedan od najnaprednijih, najvećih, najbogatijih i aktivnih aktera na svijetu, Europska unija može imati budućnost kao međunarodni predvodnik u području klime. Budući da vjerujem da je budućnost Europe zelena, a budućnost zelene Europe.

Moja se ideja odnosi na potrebu za povećanjem ovlasti Europskog parlamenta u pogledu izvršnih ovlasti kako bi se ostvario brži napredak u upravljanju prirodnim opasnostima, posebno kad je riječ o šumskim požarima. Kako bih ilustrirao moje stajalište, znanstveni stručnjaci općenito se slažu da je ključno ulagati u sprečavanje takvih požara jer nakon što dođu do faze „megapožara” postaje iznimno teško, ako ne i nemoguće, ugasiti postojećim tehnološkim i ljudskim resursima. Multidisciplinarna znanstvena istraživanja otkrila su brojne posljedice za ljudska društva. One predstavljaju povećanu prijetnju dionicima, uključujući vatrogasce, kao i lokalnom stanovništvu, što utječe na ljudske živote, imovinu, poduzeća i gospodarsku funkciju prirodnih ekosustava. Ukupni socijalni, gospodarski i okolišni troškovi znatni su, iako su procjene i dalje ograničene. Uzrokuju znatnu štetu zajedničkoj infrastrukturi kao što su elektroenergetski i komunikacijski vodovi, vodoopskrbni sustavi, ceste i željeznice. Troškovi čišćenja i obnove su znatni. Narušavaju lance opskrbe, što dovodi do zatvaranja poduzeća i poremećaja u prijevozu. To može dovesti do smanjenja poreznih prihoda, smanjenja vrijednosti nekretnina i gubitka klijenata za lokalna poduzeća, kao što je smanjeni turizam u područjima pogođenima požarima. To su samo neke od posljedica: uzrokuju i socioekonomske troškove, zdravstvene probleme, kvalitetu vode, utjecaj na lokalne ekosustave... Međutim, primijetio sam da izvršne vlasti često uglavnom dodjeljuju sredstva snagama civilne sigurnosti, a ne ulažu u prevenciju. Ta se odluka često temelji na kratkoročnim političkim razmatranjima jer je Ministarstvu unutarnjih poslova ili Europskoj komisiji lakše rasporediti resurse u slučaju izbijanja požara, čime se stvara iluzija neposrednog i učinkovitog djelovanja. Nažalost, tim reaktivnim pristupom zanemaruje se važnost prevencije, što bi pomoglo u izbjegavanju takvih hitnih situacija. Europski parlament u tome može imati ključnu ulogu. Kao institucija za rasprave i konsenzus, Parlament ima jedinstvenu sposobnost provođenja strožeg nadzora nad izvršnim ovlastima i promicanja politika usmjerenih na sprečavanje prirodnih opasnosti. Jačanjem svojeg položaja i utjecaja Europski parlament može potaknuti izvršne vlasti da više ulažu u sprečavanje šumskih požara i drugih prirodnih rizika. To također zahtijeva odobravanje zakonodavne inicijative Europskog parlamenta, koja mu je trenutačno uskraćena. Stoga potičem da razmotrim ovaj prijedlog i istraži načine za povećanje ovlasti Parlamenta u upravljanju prirodnim opasnostima. Suradnjom možemo Europu učiniti globalnim predvodnikom u proaktivnom upravljanju prirodnim opasnostima. Čvrsto vjerujem da je Europski parlament, kao demokratska institucija koja zastupa interese europskih građana, idealno mjesto za pokretanje te pozitivne promjene.

Nekoliko studija i ekonomisti upozoravaju na to da naše trenutačno gospodarsko razmišljanje ne može pronaći rješenje u našoj strašnoj situaciji. Stalna volja za gospodarski rast uništava okoliš (Institut za istraživanje klime u Potsdamu, 2022.), a održivi gospodarski rast također nije moguć, kao što je vidljivo iz nekoliko studija (Europski ured za okoliš 2019.), što je potvrđeno i povratnim učinkom. Dobrobit stanovništva već je dugo odvojena od gospodarskog rasta (Australsko nacionalno sveučilište, Kubiszewski i dr., 2013.) za razliku od okoliša. Stoga bi zadaća EU-a bila da bude predvodnik nove vrste gospodarske politike sa stvarnim utjecajem. Kako bi se to postiglo, potrebne su sveobuhvatne reforme, ali to je jedini način za borbu protiv klimatskih promjena.

ReRoot Project mala je organizacija koja se tek osniva za potporu nepredviđenim zajednicama koje se proučavaju u kampovima s obrazovanjem o permakulturi, resursima za regenerativnu poljoprivredu i terapiju utemeljenu na prirodi. Njime se podupiru njihove kratkoročne fizičke potrebe, kao i dugoročna integracija te mentalna i fizička dobrobit. Upravo sam započeo ovaj projekt i trebam potporu!

Akvaponika je inovativan poljoprivredni sustav koji kombinira akvakulturu i tlo manje uzgoja usjeva bez potrebe za vanjskim kemijskim sirovinama, kao što su gnojiva i pesticidi, uz istodobno korištenje manje vode od postojećih konvencionalnih poljoprivrednih praksi. Iako Europa trenutačno financira i promiče nove inovativne poljoprivredne tehnologije, naglasak je oduvijek bio na hidroponama (koje se i dalje u velikoj mjeri oslanjaju na upotrebu rješenja za sintetička gnojiva) i tehnološkim uređajima (senzori, roboti itd.). Tim pristupom nije riješeno ključno pitanje globalne krize s kojom se suočava naš klimatski i prehrambeni sustav – održiva, uključiva prirodna proizvodnja hrane bez daljnjeg uništavanja ključnih i važnih ekoloških sustava i biološke raznolikosti. Sve veća (ali i dalje vrlo mala) količina mladih počinje prepoznati i usvojiti akvaponike kao poljoprivredno-ekološki poljoprivredni sustav koji nam može prehranjivati rastuće stanovništvo, zaštititi i promicati vitalni ekosustav (kukci, mikrobovi) koji će nam omogućiti da bioraznolikost napreduje i preživi čovječanstvo. Nažalost, financiranje (i pristup njima) i promicanje akvaponike bili su velik element za ostvarenje punog potencijala tog poljoprivrednog sustava koji nam zaista pruža priliku da surađujemo s prirodom kako bismo pronašli održiva rješenja za naš postojeći slomljeni prehrambeni sustav. Utvrđivanje, osiguravanje financijskih sredstava i promicanje mladih poljoprivrednih poduzetnika (agripreneursa) koji usvajaju i upotrebljavaju akvaponike uvelike će nam osigurati snažno rješenje koje nam može pomoći u ispravljanju pogrešaka u našem prehrambenom sustavu i, što je najvažnije, privući prijeko potrebne mlade ljude u poljoprivredu i poljoprivredu.

Stvoriti europsku povrtnu čašu, zdravu konkurenciju za promicanje ponovnog povezivanja s hranom i prirodom u školama. Tim bi se projektom mlade potaknulo na zdravu i ekološku aktivnost na otvorenom te bi se stvorile mreže među različitim školama i dionicima diljem Europe.

Trebalo bi omogućiti odlaganje kartona i boca za proizvode kao što su mlijeko i jogurt u svrhu održivosti.

Zbog zastarjelog kompromisa većina zastupnika u Europskom parlamentu i velik dio osoblja Europskog parlamenta i dalje svaki mjesec putuje iz Bruxellesa u Strasbourg, čime se CO2 koji se može izbjeći dodaje već umirućem planetu. Nije vjerojatno da će se ta praksa koja nije prihvatljiva za okoliš uskoro promijeniti zbog veta Francuske. Međutim, kako bi se utjecaj te prakse sveo na najmanju moguću mjeru, EU mora osigurati čestu, brzu i, što je najvažnije, klimatski neutralnu željezničku vezu između Bruxellesa i Strasbourga.

Moja se ideja sastoji od stvaranja europskih ekoloških i socijalnih standarda kojima se štite lokalne zajednice. Ističem slučaj regije Barros, na lokalitetu portugalske poljoprivredne baštine, koji je objavio UNESCO i kojemu trenutačno prijeti iskorištavanje rudarskog projekta koji će utjecati na kvalitetu vode, raseljavati i drastično smanjiti kvalitetu tla i trenutačne održive prakse koje su već predaka i pobjedničko rješenje za klimatske promjene i održive prehrambene sustave s agrosilvopastoralnim sustavima. Moramo biti svjesni ubrzanja novog zelenog plana u Europi, koji bi mogao biti fasada za zamjenu pojedinačne automobilske industrije iz fosilnih goriva u kratkoročno rješenje kao litij. Zbog „zelene tranzicije” ne smijemo stvarati žrtvovne zone. Pratite Associação Unidos em Defesa de Covas do Barroso.

Pacijenti koji boluju od kroničnih pacijenata često nemaju izbor nego koristiti prijevozna sredstva koja nisu prihvatljiva za okoliš jer je trenutačno najvjerojatnije da će se u ovom trenutku odabrati između: 1. Spora, skupa i vjerojatno nepristupačna prijevozna sredstva (u smislu voznih redova ili pokrivenosti); 2. I osobni automobil ili Uber/Taxi (vjerojatno s motorom s unutarnjim izgaranjem). Pacijenti s kroničnim bolestima često nemaju luksuz da budu fleksibilni, tako da mogućnost kretanja u bilo kojem trenutku dajete osjećaj slobode, kao što ste manje ograničeni. Međutim, trošak koji Zemlja plaća za to previsok je. Prema izvješću organizacije SDG Watch Europe: „Gradska zagušenja u gradovima koštaju države članice oko 100 milijardi eura godišnje. Autobusi i vlakovi čine oko 17 % gradskog putničkog prometa, što se smanjuje jer je upotreba automobila u porastu. Nije bilo dovoljno ulaganja u održive prometne sustave i politike potrebne za njihovu potporu. Javni prijevoz mora biti cjenovno pristupačniji, učinkovitiji, pristupačniji i uključiviji. Njime se moraju zadovoljiti posebne potrebe žena, djece i mladih, osoba s invaliditetom i starijih osoba. Gradovi koji nude besplatan javni prijevoz znatno su rasprostranjeni.”

Neki od njih kreću se u aktivizam kao djeca, dok drugi počinju kao odrasli. Neki su usmjereni na globalna pitanja, dok drugi imaju lokalni učinak. Ne postoji ispravan ili pogrešan pristup – samo spremnost na pokušaj. To je aktualna klimatska kriza koja će se, ako se zanemari i ništa ne učini, samo pogoršati, posebno za nas mlade, koji su učinili najmanje kako bi tome doprinijeli, ali će pretrpjeti neke od njezinih najgorih posljedica. Imamo moć, a ustrajnost se isplati. To se odnosi na primarnu vrijednost odnosa – s prijateljima, s kolegama i u konačnici s prirodom. Od europskih tvoraca politika tražim da prepoznaju hitnost klimatske krize i poduzmu odvažne korake potrebne kako bi se izbjegle njezine teške posljedice, istodobno podupirući i osnažujući inicijative mladih kako bi bile sastavni dio rješenja.

Trenutačni Zajednički europski program obrazovanja o okolišu za srednjoškolsko obrazovanje ograničenog je karaktera. Škole u državama članicama djeluju dobrovoljno provedbom autonomnih programa zaštite okoliša. Međutim, u srednjim školama ne postoji posebna tema čiji je cilj podizanje svijesti o pitanjima okoliša, a to je samo inicijativa nastavnika. Kako bi se riješio taj nedostatak, predlažemo uspostavu zajedničkog europskog pilot-programa koji bi sve škole u državama članicama trebale slijediti, usmjeravajući i pružajući ideje i obrazovne alate. Iskusnim djelovanjem kako bi se ljubav zaštitio okoliš. Ali ne teoretsko, nije neregulirano! Pod okriljem Europske unije, stimulirati svijest među mladima u Europi! Sustavnim obrazovanjem mladih možemo spasiti okoliš, možda možemo zaštititi svoju budućnost!

Europska agencija za okoliš (EEA) predviđa da se očekuje da će ukupni fond zgrada u EU-u do 2050. porasti za 7 %. Međutim, izgradnja novih zgrada znatno pridonosi uništavanju okoliša i onečišćenju u proizvodnji novih materijala. Stoga je ključno iskoristiti i zaštititi naš postojeći fond zgrada na regionalnoj razini. Kako u tom slučaju možemo najbolje iskoristiti i zaštititi postojeći zajednički fond zgrada na regionalnoj razini? Postojeći fond zgrada sadržava nemjerljivu količinu ugrađenog ugljika, a u tijeku su inicijative za povrat spašenih materijala s gradilišta i njihovu prenamjenu u drugim projektima. Dok je neke postojeće zgrade, kao što su one s azbestom, potrebno ukloniti, rušenje zgrada stvara znatnu količinu otpada i može doprinijeti zagušenju odlaganja otpada i šteti našem okolišu. Očuvanjem postojećih zgrada, obnovom i naknadnom opremanjem zgrada možemo smanjiti otpad i promicati načela kružnog gospodarstva. Kako bi se smanjio ekološki otisak novih zgrada u Europi i odvratilo od rušenja već izgrađenih zgrada, predlažem sljedeće: 1. Sastaviti popis zgrada kojima prijeti rušenje kako bi se utvrdilo koje bi zgrade trebale imati prednost u zaštiti, očuvanju i/ili obnovi, uključujući možda njihovu potencijalnu upotrebu u „drugom životnom vijeku”. 2. Istražiti financijske poticaje koje bi vlasnici nekretnina ili vlade mogli primiti za obnovu i obnovu svojih zgrada umjesto da ih sruše, kao što su porezne olakšice, bespovratna sredstva i zajmovi s niskim kamatama. 3. Omogućiti zemljama da svojim ciljevima nacionalno utvrđenih doprinosa za 2030. dodaju ekvivalent ugljika fonda zgrada koji bi zamijenio postojeće (mjereno u KgCO2equ) kao poticaj (iako bi za neke zemlje to moglo imati marginalan učinak). 4. Uskladiti regionalne građevinske propise i propise kako bi se ograničila jednostavnost rušenja zgrada i učiniti ga apsolutnom krajnjom mjerom. Na primjer, stručna skupina mogla bi preispitati opravdanost rušenja zgrada iznad određene veličine prije izdavanja dozvola za rušenje. Povećanje prepreka rušenju imalo bi nekoliko koristi, uključujući očuvanje kulturne baštine, smanjenje emisija otpada i okoliša, veće mogućnosti zapošljavanja i naprednu industrijsku spremnost za val obnove.

Trgovine, restorani i poduzeća trebali bi imati zakonsku obvezu donirati svu hranu gladnom i siromašnom prije prošlog roka trajanja. Bacanje hrane u smeće trebalo bi zabraniti.

Kad je riječ o elektrifikaciji naše infrastrukture za mobilnost, prevelik je naglasak stavljen na električna vozila i potrebnu infrastrukturu za punjenje električnih vozila. Međutim, e-bicikali i električni romobili 15 su puta energetski učinkovitiji od električnih vozila (metar*putnika/dulesa) jer je automobilu potrebno više energije za kretanje nepotrebne mase, štoviše, više od polovine svih dnevnih putovanja manje je od 3 milje, što je lako zamjenjivo za opcije e-mobilnosti. Osim tih iznimnih prednosti, nema mnogo političkog interesa za promicanje i razvoj infrastrukture za to učinkovito prijevozno sredstvo. Potrebne su nam zajedničke priključne postaje i punionice na razini EU-a za laka vozila za e-mobilnost, čime bi se svakom proizvođaču e-bicikala omogućilo da dizajnira svoje e-bicikle i romobile u skladu sa standardima EU-a za priključke i punjenje u svakoj od 27 država članica EU-a. Ta će infrastruktura dovesti do uvođenja e-mobilnosti, čime će se privatnim vlasnicima omogućiti da zaštite i pune svoje e-bicikle na ulici, smanjiti rasterećenje najma e-bicikala i romobila u gradovima tako što će se osigurati određeni priključni prostor te smanjiti operativni troškovi poduzeća za e-mobilnost, čime će se smanjiti cijene i potražnja potrošača.

Kako biste imali uspješnu industriju ambalaže za ponovnu uporabu koja se može natjecati s plastičnim proizvodima za jednokratnu upotrebu, morate iskoristiti prednosti ekonomije razmjera stvaranjem standarda na razini EU-a za pakete: od pića do jogurta, šalica za kavu i mesnih osobina. Standardom se olakšava interoperabilnost, smanjuje rascjepkanost tržišta, povećava likvidnost na tržištu i učinkovitost logistike, a različiti operateri pretvaraju pakete koji se mogu ponovno upotrijebiti u robu koja se može trgovati na tržištu. Stvaranje cijele nove industrije u vezi s oporabom logistike i preuređenjem paketa u EU-u koji se mogu ponovno upotrijebiti (rudarstvo paketa)

Poticati ljude da se koriste održivijim prijevoznim sredstvima tijekom putovanja Europom (vještine). Europa nije tako velika i putovanje je gotovo jednostavno na održiv način. Pitam se zašto se nijednom inicijativom ne podupire ekološki prihvatljivo putovanje (ne samo za mlade, već i za SVE Europljane), a letovi su i dalje jeftiniji način putovanja.

EU bi ga trebao regulirati jedinstvenom tarifnom zonom i zajedničkom aplikacijom koja bi objedinila sve sustave javnog prijevoza iz svih država članica.

Supermarketi i trgovine „uradi sam” trebali bi imati obvezu izgradnje višestrukih zgrada kako bi se smanjili rasipani prostori i brtvljenje zemljišta, uz istodobno stvaranje prostora za život na gornjim katovima. Budući da su takva tržišta često okružena parkirališnim mjestima, ne bi trebalo biti problema ni s gnječenjem okolnih zgrada. Budući da to podrazumijeva dodatne troškove za poduzeća, EU bi ih trebao subvencionirati.

Ograničavanje ambalaže na najviše određeni postotak veći od njezina sadržaja dovelo bi do smanjenja količine plastičnog otpada nastalog ambalažom i spriječilo proizvođače da potrošače obmanjuju zavaravajućom ambalažom.

Ciljevi održivog razvoja omogućuju pokretanje projekata povezanih s različitim temama koje predstavljaju. Njima se institucijama i građanima omogućuje da bolje razumiju kome se obraća i u koju svrhu, na primjer, donosi zakon.

To se promišljanje temelji na nalazu koji sam danas uspio donijeti: velik dio našeg zastoja koristi se kao parkiralište. Međutim, ta područja nisu vrlo zauzeta automobilima, osim kako bi se mogli parkirati ispred vrata i prirodno su „lako” blizu automobila. Često konkretan i loše održan naš zastoj mogao bi postati istinska košnica biološke raznolikosti. Osim ekološkog aspekta ovog projekta, ovaj bi projekt pomogao u ponovnoj izgradnji kohezije između susjeda, vrtovi bi održavali stanovnici, u njima bi se mogli postaviti stolovi i stolice, kao i zajednički kompost. Zahvaljujući veličini zastoja mogli bi se dodati i drugi događaji, močvara, voćna stabla, sklonište za kukce i ptice, dječje igre, zajedničke vanjske kuhinje i 1001 ideja čelnika susjeda koji su zadali u projekt!

Ne samo da je upotreba vodoopskrbnog puta higijenska i čista nego što je toaletni papir, već je i bolji za okoliš. Prosječna osoba upotrebljava 85 svitaka toaletnog papira godišnje, što bi moglo biti znatno manje ako se u EU-u općenito prihvaćaju toaletne ponude.

Paneuropska željeznička mreža s pružateljem vlakova iz nekoliko zemalja (npr. Interrail). Međutim, cijene karata moraju biti niže od zrakoplovnih karata kako bi bile privlačne najvećoj masi!

EU se mora suočiti s novim izazovima koji razbijaju tradicionalne politike koje su se prethodno provodile: na primjer, politike su prednost dale konkurentnosti u odnosu na stratešku sigurnost, što odražava stratešku industriju čipova ili ovisnost o ruskim fosilnim gorivima i plinu. Potpuna ovisnost EU-a o industrijama koje se nalaze na Tajvanu za složene čipove rezultat je prethodne logike: uvoz čipova bio je jeftiniji. Međutim, današnja stvarnost i geopolitičke napetosti razotkrile su taj međusektorski sektor našeg gospodarstva za dobivanje i skladištenje energije iz obnovljivih izvora. Stoga politike koje su bile usmjerene isključivo na konkurentnost više ne funkcioniraju, što dovodi do promjene globalne paradigme kako bi se osigurala sigurnost i opskrba osnovnim resursima i proizvodima. To se sada pretvara u iznimno važno područje s velikim utjecajem na okoliš: poljoprivreda i stočarstvo. EU trenutačno nema jasno i čvrsto zakonodavstvo koje bi mu omogućilo ravnopravno tržišno natjecanje s vanjskim proizvođačima. Moramo osigurati odgovarajuću unutarnju konkurentnost u našem gospodarskom sustavu, ali vjerujem da je također potrebno osigurati odgovarajuću i pravednu konkurentnost s vanjskim sektorima i više u području kao što su poljoprivredno-prehrambeni i primarni sektor. Unija će se morati suočiti s tim izazovima kako bi postigla ravnotežu između konkurentnosti i ponude te borbe protiv klimatskih promjena. Poticanjem oblikovanja i poljoprivrede u EU-u pridonijet će se ne samo ublažavanju učinaka na okoliš, već i poboljšanju našeg zdravlja i dobrobiti životinja.

Promicanjem zelenih krovova u okviru programa EU-a može se pridonijeti postizanju ambicioznih i potrebnih klimatskih ciljeva Unije na održiv i biološki raznolik način dopunjavanjem solarnih ploča. Pogledajte velike financijske centre, stambene blokove, pa čak i odvojene stambene prostore od pregleda odozgo prema dolje i dobit ćete jasnu sliku: Brojne potencijalne površine ostaju neiskorištene. Zeleni krovovi nude zeleno rješenje (kako kaže ime) kako bi se iskoristio sav taj potencijal. Proizvodi O2 uklanjanjem CO2 iz zraka, čime se gradovi mogu udisati, a istodobno se smanjuje njihov ugljični otisak. Biljni vijek koji je već instaliran na javnim mjestima također je pokazao da su zeleniji gradovi otporniji na toplinu i poplave jer zeleni okoliš apsorbira manje topline od betona, a s druge strane apsorbira više vode. Solarne ploče pokazale su se velikom upotrebom prethodno navedene slobodne površine. Iako bi radi učinkovitog rada (na sjevernoj polutki) te ploče bile optimalno okrenute prema jugu i postavljene tako da se presijeca najveća količina sunčeve svjetlosti. Osim toga, rijetki zemni metali potrebni za proizvodnju solarnih ploča eksploatiraju se na neodržive načine i čine Europu ovisnijom o njezinim trgovinskim partnerima. Te strane solarnih ploča upravo su razlog zbog kojeg će zelenija na našim krovovima biti savršen komplementaran čimbenik: biljni život može se smjestiti na sve vrste krova s odgovarajućom sunčevom svjetlošću i može se na održiv način saditi prilagodbom izbora flore lokalnim ekosustavima. Solarne ploče u velikoj su mjeri popularne zbog programa subvencioniranja zbog kojih se njihovim početnim visokim troškovima može upravljati za građane i poduzeća. Isto se djelovanje može slijediti sa zelenim krovovima, čiji su najveći troškovi instalacije (~ 120 EUR/m²). Naglasak na toj inovaciji bit će ključan u projektu zelene infrastrukture EU-a.

Europska unija mora osmisliti (nacionalnu i transnacionalnu) prometnu, komercijalnu i putničku mrežu na kojoj će željeznica biti glavni akter. Prednosti željeznice su sljedeće: 1.Okolišna prilagođenost od automobila i brodova zbog upotrebe električne energije za pogon 2. Kao instrument koji se temelji na pruzi, prednost ima povećani kapacitet. To znači da može prevoziti više robe ili putnika nego automobil dok ima mogućnost kretanja unutar zaleđa za razliku od broda. 3.Ako je tehnološki napredan, znatno prevladava i u pogledu brzine, osim zrakoplova (iako još uvijek raste u korisnom teretu vlaka) 4. I dalje relativno jeftini instrumenti u usporedbi s koristima koje pruža i društvu i okolišu. 5. Udružuje udaljena naselja s urbanim središtima, potiče lokalna gospodarstva i pridonosi razvoju turizma. Prednosti željeznice brojne su i teško ih je nazvati zajedno. Važno je napomenuti da je to oblik prijevoza koji je energetski zelen i vrlo učinkovit te svi moramo imati povjerenja u njega. Kako će se to postići? 1. Stvaranje standarda i najsuvremenijih željezničkih mreža, jednakih iznosa, u svim državama članicama. 2. Uvođenje sniženih cijena karata u usporedbi s autobusima i zrakoplovima te smanjenje cijene karte za 40 % za sve studente. 3. Smanjenje birokracije u transnacionalnim vezama (komercijalnim i putničkim). 4. Modernizacija postojeće mreže, izrada nove mreže i pridruživanje velikim europskim lukama.

Križne prečke ne smiju se postavljati izravno na ceste, zbog čega postoji opasnost da će automobil udariti pješake. Automobili se moraju zaustaviti i ako pješak želi prijeći cestu i ponovno povećati brzinu prijelaza. To dovodi do većeg onečišćenja ispušnim plinovima. Ako bi križevi bili podzemni ili nadzemni, pješaci bi bili mnogo sigurniji, a automobili bi mogli voziti veću brzinu (kao što je 70 kmh umjesto 50) koja zagađuje manje CO2 i druge toksične tvari.

Građanima bi trebalo dodijeliti državne subvencije kako bi se potaknula upotreba nemotoriziranih vozila kao prijevoznog sredstva: na primjer, vožnja biciklom do posla.